Novinar koji je ostao čovek |
Tako se zove knjiga o novinaru RTS-a, dopisniku te kuće iz Valjeva. Novinar piše u knjizi o sebi i svom višedecenijskom radu. Nisam čitao knjigu. A i tekst na sajtu RTS-a samo sam preleteo pogledom. Ubio me naslov. Ne mogu da odmaknem dalje od naslova: novinar koji je ostao čovek. Što bi rekao pokojni patrijarh – budimo ljudi iako smo novinari.
Moguće je da sam sve pogrešno razumeo, a razumeo sam ovako: najveće dostignuće novinara RTS-a posle par decenija rada je to što je ostao čovek. Ako je to tako, i ako je tako važno da se stavi u naslov, mene sad kopka – šta su postale kolege novinara koji je ostao čovek? I dalje: u kakvim uslovima rade, i kakvim su iskušenjima izloženi novinari RTS-a kada im očigledno preti gubitak čovečnosti.
Dobronamerni čitalac se mršti, kaže mi da preterujem, ne može se ići tako daleko u zaključivanju samo na osnovu naslova. Verovatno je dobri čitalac u pravu. Ali, evo, neka sam kaže: novinar je tako naslovio svoju knjigu, pod tim naslovom, a pre objavljivanja, barem još nekoliko ljudi je moralo videti knjigu, konačno taj naslov preuzima i autor vesti o promociji knjige.
U tom malom krugu ljudi očito je da se svi slažu da rad na RTS-u opasno ugrožava ljudskost zaposlenih, i vredno je pažnje, pa i čitave knjige, napisati da među RTS-ovim novinarima ima i onih koji su i dalje – ljudi. Pri tom, podrazumevana opozicija u naslovu ne ide duž okosnice čovek-robot, nego, mislim da u to ne treba sumnjati, duž okosnice: čovek-nečovek.
Hoću da kažem, roboti se mogu programirati i tako da budu humani, pa nije stvar u tome da se rad na RTS-u predstavi kao automatizacija ljudi, to jest lišavanje volje i pameti, tako da oni postanu roboti, jer – da ponovimo – ima raznih robota i oni se mogu programirati na različite načine. Pre će biti da se misli na RTS kao na mašinu koja čoveka........