Herman, Ervin i tragovi svega pređašnjeg |
Ponekad su naseobine i ostaci gradova feudalni posedi pod surovom vlašću nekog psihopate i njegove porodice. Negde je reč o paravojnim tvrđavama belaca neotpornim na najbanalnije bolesti, ili crnaca udruženih u osnivanje afričkog grada-utopije. Negde je mesto radnje usidreni brod na kome živi bizarna grupa ljudskih, cirkuskih nakaza, a negde manastir fanatika koji svome bogu prinose ljudske žrtve. Ponekad je u centru priče grad, sanatorijum ili hotel koji bi svojim izgledom i svrhom naizgled morali da pripadaju nekom u širem smislu uređenom društvu, ali uvek postaje jasno da je u pitanju samo fragment jednog rasparčanog sveta koji van okvira priče ostaje u potpunosti nejasan i nepredvidiv.
Pre nekoliko dana, ovaj svet napustio je Erman Ipen (Hermann Huppen), domaćoj publici poznat kao Herman, virtuoz tankih linija i besprekornog akvarela, belgijski crtač i pisac čuvenog stripa „Džeremaja“ koji je od 1979. godine objavljivan u sarajevskom Strip Artu – reviji čiji je osnivač i urednik bio Hermanov prijatelj, a potom i izdavač, Ervin Rustemagić.
Priče o Džeremaji, danas zacelo još više nego u vreme kada ih je Herman stvarao, nalikuju nečemu što bi svako mogao da smatra realnom i bliskom budućnošću. Amerika, u kojoj nakon nuklearne katastrofe dolazi do velikih rasnih sukoba i građanskog rata (ili je možda redosled obrnut) postaje svet bezakonja još jednom nalik Divljem zapadu, svet lišen utvrđenih pravila i sveden na distopijske zajednice ljudi, a ponekad i raznih čudnih bića, koje Džeremaja i njegov drugar Kurdi sreću u svojim lutanjima trbuhom za kruhom.
Predeli i arhitektura, pustinje, močvare, ruševine i napuštena industrijska postrojenja uverljivo prikazivani iz kadra u kadar, ostavljaju utisak da je autor znatno vreme posvećivao pripremi svakog svog crtačkog rada i scenarija, verovatno između........