Možda pretjeruje i možda se s njegovim stavom teško saglasiti, ali jedan moj prijatelj, kad ovih dana o tome usput razgovarasmo, ima pravo i na ovaj “jeretički” stav:
- Kad se već ne zna kada će, uz obaranje tendera za njegovu nabavku, UKC Tuzla dobiti novi linearni akcelerator, zašto neko ne odluči da ga, jer ima osigurane pare, odmah kupi, mimo propisane procedure, jer bi se tako spasili životi onkoloških pacijenata iz Tuzlanskog kantona, s kojima se neko kocka dok putuju na terapiju u Sarajevo, Mostar i Zenicu?!
Čitajte kolumne Zlatka Dukića:
Pa će moj sagovornik obrazložiti svoj stav: bolje je i svjesno kršiti propis i izložiti se odgovornosti, nego rizikovati živote ljudi kojima je radioterapija jedini spas i kojima je važan svaki dan, a kamoli vrijeme od marta ove godine, otkad u tuzlanskom UKC-u traje trakavica s nabavkom novog uređaja. Nisam prijatelju kontrirao jer se poslužio logikom. Za razliku od onoga što obilježava neizvjesnost s petljanjem, nesnalaženjem ili neznanjem aktera ove priče, koja se direktno i bolno tiče kože pacijenata koji (o svom i državnom trošku) putuju na zračenje - 40 njih u Zenicu, 20 u Mostar i pet u Sarajevo, plus još 50 oboljelih na........