To se kad-tad moralo dogoditi, samo je bilo pitanje plafona, do koga je u medijima i javnom prostoru moguće tolerisati ono što se odavno, a naročito minulu godinu i nešto, zbiva pred našim očima: pravim imenom nazvati sirovo i plansko ignorisanje, blokiranje, dakle, sabotiranje rada državnog Doma naroda, što je specijalitet kuće bratskih partnera SNSD-a i HDZ-a BiH, kao sramno plodno osujećivanje, kočenje i odricanje od evropskog puta Bosne i Hercegovine, jer im je jedino to unosno i korisno i spašava ih upitne sudbine u uslovima primjene evropskih pravila ponašanja. Onaj kome to dosad nije bilo jasno, bez obzira na razloge zatvaranja očiju i odbijanja da se vidi očigledno i prizna evidentno, prošle srijede je najzad progledao – uz novi fijasko sa neodržavanjem sjednice Doma naroda Parlamenta BiH zbog nedolaska SNSD-ove trojke i pokera delegata HDZ-a BiH i HDZ-a 1990.

Ni olakšanje, niti rasterećenje – ni takvima, a ni ikom drugom – nije glasan govor o ovoj surovoj istini. Ali, mogla bi pomoći u tome što smo dočekali da se – otvoreno, s argumentima, imenima, podacima i ciframa – najzad odbaci licemjerno taktiziranje, zabašurivanje činjenica i potegne ono popu pop, bobu bob. Dosljedno i uporno, to odavno čini Oslobođenje, pa........

© Oslobođenje