Javna tajna o tome da naše političke stranke - s vrlo rijetkim izuzecima iz rubrike “Vjerovali ili ne” - svojski zasuču rukave u “snalaženju” već kod prijava za izbornu trku, s manje ili više maštovito (podzemno) skrojenim potezima i ambicijama, potvrđuje se i ovog puta, nepuna četiri mjeseca prije ovogodišnjih opštih izbora: na posljednjoj, 34. sjednici Centralne izborne komisije BiH, sredinom prošle sedmice, ovjerene su prijave 75 stranaka i četiri nezavisna kandidata, ali i uočeno da opet ima pokušaja mućkanja, dakle, prevare. Član CIK-a Željko Bakalar je, u vezi s tim, bio najoštriji, ali i najkonkretniji: sramotnim je nazvao falsifikovanje potpisa na stranačkim prijavama, pomenuvši cifru od 2.000 takvih primjera, čiji autor je ista osoba, a odnosi se na stranku Snaga naroda. Njena prijava za izbore je prihvaćena za kantonalni i federalni nivo, ali ne i za Parlament BiH i Narodnu skupštinu Republike Srpske, što je, naravno, izazvalo hitru i žestoku reakciju.

Reagovao je čelnik ove stranke Ramo Isak, tvrdeći da se, ni manje ni više, radi o “tendencioznoj političkoj” ocjeni, odbijajući mogućnost krivotvorenja potpisa. Što, dakako, ne isključuje pravo na žalbu i dodatne provjere, ali svakako ne i brisanja mučnog utiska o tome da se, i u slučaju........

© Oslobođenje