Prazničke i stvarne slike |
ILI: Opet imamo razloga za nedoumicu u vezi s tim da li birane riječi čestitki i prigodnih želja uz praznike znače ono što se kaže ako znamo da ih govore i oni koji inače rade nešto drugo, gore, (na)opako, opasno...
Elementarna pristojnost i pripadajuće kućno vaspitanje nalažu to da se, u ovih dvadesetak prazničko-blagdanskih dana, svojstvenih svakom kraju decembra i početku januara, u raspoloženju i s radošću prime i prihvate čestitke, izrazi lijepih želja i toplih osjećanja. Odnosi se to i na relacije s porodicom, prijateljske i druge bliske krugove, kao i na percepciju oficijelnih, medijski obilnih poruka, čestitki i želja mnogog zvaničnika, kojima se, po tradiciji, u ovo doba godine doslovce neumorno prekopa javni prostor.
Običaj je da su praznički povodi prilika za ustaljene dvije vrste čestitki, želja i poruka: one privatne, intimnije i vezane za neposredno porodično, radno i prijateljsko okruženje, rijetko kad bivaju zasjenjene rezervom ili, pak, sumnjom u iskrenost i samo protokolarnu vrijednost, dok one oficijelne, kojima se drčno isprse javni likovi, nosioci političkih i funkcija u vlasti, u individualnom ili kolektivnom pakovanju, uz to što su slatkorječivije, opširnije i katkad nepotrebno raskošne, nerijetko izazivaju suprotan efekat od onoga što je autor zamislio.........