ILI: Usavršeno do stalne navike, nastojanje mnogog našeg političara da više vjerujemo njemu, nego svojim očima i ušima, odavno je pretvoreno u vladajuću nenormalnost – da prazno, lažno i licemjerno bude normalno

Kad bi se neko upustio u inventuru i napravio arsenal svega što nam se zbiva u sumanutoj trci s obilježjima kraja i ove nesretne i promašene godine, teško bi uspio registrovati sve što potpada pod pojam ublehe (=praznina, laž, licemjerstvo, glupost, neznanje). Mnogo lakše bi napravio tabelu ublehaša u našoj politici i vlasti, jer su vodeći ublehaši – u okoštaloj ljušturi naciopata i šovenski iščašeni – odavno stekli pravo građanstva, zakitili se “ugledom”, svikli na glasove birača, sigurne pozicije i unosne sinekure. Dovoljno je znati samo leksikonsko značenje ovih pojmova, pa u njih uglaviti takve primjerke i ono što nam nesmetano rade.

U to su nas uvjerili važni događaji, koji su nas zadeverali i u prvoj polovini decembra, osobito oni koji su i prošlu sedmicu učinili nepojmljivo ublehaškom, što je, opet, drugo ime za laž, glupost i licemjerstvo. I kad se samo ovlaš pretrči očima preko naslova u novinama i na portalima, bez dodatnog pronicanja u njihov sadržaj i poruke, osjetimo se – u blažoj varijanti – zbunjeni i zatečeni, ali i – u sve prisutnijoj soluciji – bespomoćni i zabrinuti: treći debakl........

© Oslobođenje