Svi koji su toga dana bili u opsjednutom Sarajevu, ispričat će koliko im se urezao u sjećanje: nestvarna tišina s brda, ulice puste, kontrolne tačke na svakom koraku i bezbroj pitanja koje smo procesuirali s nelagodom. Šta se dešava? Ušla sam u redakciju Večernjih novina, da bi me kolege, koje su i prespavale na poslu zato što svojim lokacijama nisu mogli prići od granatiranja dan ranije, dočekale s nevjericom: kako si prošla? Jednostavno, slegnula sam ramenima, s propusnicom za prve linije fronta. Čini mi se da je tek ta rečenica upalila i alarme u mojoj glavi, pa sam brže-bolje pozvala telefonom kabinet Jovana Divjaka. Tek tad mi ništa nije bilo jasno: I mi smo blokirani, rekao mi je i zamolio - ako je moguće - da mu donesemo flašu vode. Da se umije. Uspjeli smo, a kako je dan odmicao, kompletna scena se posložila: združene snage Armije i MUP-a RBiH kupile su masovno pripadnike Devete motorizirane i Desete brdske brigade iz preventivnih razloga (više od 250 je privedenih), komande obje brigade bile su opkoljene, kao i prostor oko zgrade u kojoj je boravio Mušan Topalović Caco. I on i Ramiz Delalić Ćelo uzeli su civile za taoce, Caco komšije iz zgrade, Ćelo je zatvorio ulicu, no već negdje iza 16 sati u tadašnju Romanijsku vratio se normalan (ratni) život. Ramiz Delalić se predao zapovjednicima MUP-a i ARBiH Bakiru Alispahiću i Rasimu Deliću, ali tek kad im se pridružio dr. Haris Silajdžić, koji je tri dana kasnije imenovan za premijera.

S Cacom je sve bilo drugačije, četvorica vojnika i policajaca izgubili su živote dok se stezao obruč oko komande 10. brdske brigade, nadomak zgrade u kojoj se branio živim štitom od svojih komšija osobno je ubio - barem su tako poslije svjedočili i njegovi suborci - devet vojnih policajaca i specijalaca MUP-a RBiH, listom vrhunskih boraca u odbrani opkoljenog Sarajeva. Nema sumnje da je dobio ovacije agresorskih vojnika, koji su bez daha pratili dramu u kotlini, na koju su dnevno,........

© Oslobođenje