Nikad ne reci nikad, poučio nas je jedan od rijetkih Čovićevih suboraca unutar trojke. Oslonac mu, takoreći. No, lider SDP-a BiH, inače premijer Federacije, više je za stand-up nastupe

I jeste red da se oko praznika zaobiđu teške teme i pokuša barem malo radosti unijeti u inače nevesele živote. Zato - naročito od božića do božića - muzičari, glumci, pjevači i ini zabavljači imaju najviše posla, pogotovo u novogodišnjoj noći kada diljem planete u ponoć bukvalno eksplodira nada. Treba nam svima. I nije iznenađenje što i ovdašnji političari pokušavaju dati svoj doprinos, makar smo mi naučili da je politika z(a)gazila sve i svukuda. Milorad Dodik je tako godinama, još dok je bio opozicionar, krajem decembra strateški najavljivao buduće poteze, krenuo je od Nezavisnih i Glasa, da bi se etablirao u opskurnim beogradskim Večernjim i dogurao do Sputnjika. Dragan Čović je vjeran Večernjem listu. Centrala mu je, kao i HDZ-u, u Zagrebu, nastup redovito odiše prepoznatljivim optimizmom bez pokrića, sa novinskih stranica teku med, mlijeko i treći entitet, a on sam melodično ponavlja omiljene floskule o privrženosti evropskom putu i briselskoj legitimaciji koja samo što nije.

No, ove je sezone uspio prevazići samog sebe. Dodao je novu notu, iskoračio iz crtanih filmova i bajki i Kalimeru i Pinokiju podario tako željeno osvježenje. U maniru slavuja iz Mrčajevaca otcvrkutao nam je svoj izbor događaja godine i privukao apsolutnu pažnju: nije, dakle, 2025. obilježila presuda njegovom jaranu iz Laktaša, ni prijetnje ratom, ni političke napetosti, ni blokada Vijeća ministara (dobro, nije red da se hvali svojim naredbama), nisu čak ni briselski izvještaji puni upozorenja našim vlastima, ma nije ni Plan rasta za Zapadni Balkan. Fanfare, molim. Jeste godina iza nas bila obilata brojnim turbulencijama na političkoj sceni, ali najbitniji događaj predstavljalo je........

© Oslobođenje