Svi koji nogomet drže za najvažniju sporednu stvar na svijetu, a takvih je na stotine miliona diljem naše planete, došli su na svoje. Došao je njihov veliki praznik, koji će trajati čitavih trideset devet dana - Svjetsko nogometno prvenstvo, koje će se igrati u Americi i Kanadi. I sve to ogromno ljudsko mnoštvo već trese navijačka groznica, čak i one čije su reprezentacije ostale kod kuće. Naši nogometni zmajevi, kako navijači zovu reprezentaciju Bosne i Hercegovine, ispraćeni su, sa velikim očekivanjima, u daleki američki grad Saint Louis, gdje će kampovati do utakmice sa Kanadom u Torontu, koja će se igrati 11. juna. Uz izabranike Sergeja Barbareza, Mostarca i internacionalca po svojoj nogometnoj karijeri, stali su svi koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu, uprkos političkim i religijskim zlim dusima, koji ih drže zarobljene u svojim vilajetima, uvjeravajući ih da im je bolje da zaziru jedni od drugih, nego da žive zajedno. Imajući u vidu takvu stvarnost, prirodno je što se Bošnjaci, za razliku od većine Srba i Hrvata, masovno i zanosno identifikuju sa ovom reprezentacijom. U državi koja ne funkcioniše i u društvu koje je razoreno na sve moguće načine, ona je postala dio njihovog identiteta i dokaz da je i najveći uspjeh moguć. A to je više od igre i navijačke euforije.

Ovom kratkom uvodnom epizodom bavim se samo zato da bih ukazao na veliki kontrast koji postoji između euforične razdraganosti ljubitelja nogometa na jednoj strani i masovnog nezadovoljstva stanovništva na drugoj. Ona je i iznuđena........

© Oslobođenje