Kada se, u četvrtak, okonča dvodnevno druženje Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini, važnija od imena budućeg visokog predstavnika u našoj zemlji bit će odluka o njegovim ovlastima. Ako PIC zaključi da šef OHR-a treba biti pregovarač, bez mogućnosti da djeluje kao zaštitnik Dejtonskog mirovnog sporazuma, onda je posve svejedno hoće li ostati na obali Miljacke ili preseliti u briselske hodnike, kako priželjkuje Dragan Čović, zakleti europejac, koji je prije više od godinu zakočio baš svaku stopu evropskog puta ove zemlje, zabranjujući svojoj ispostavi u Vijeću ministara BiH čak i poštivanje zakona, jer propisi nisu po volji njegovom dugogodišnjem ruskom partneru iz Laktaša. Bez ovlasti, OHR nema smisla, upozorio je i bivši ambasador Sjedinjenih Država u našoj zemlji Michael Murphy, pa bi države okupljene u PIC-u morale osmisliti drugu vjerodostojnu strategiju za zaštitu Bosne i Hercegovine od onih koji je nastoje ugroziti ili uništiti. Jer isključivo oslanjanje na evropski put naprosto nije dovoljno, uvjeren je Murphy, koji je i sam dovoljno puta svjedočio časnim pionirskim zakletvama o napretku BiH i svojim očima gledao kako zakon njegovog slavnog prezimenjaka važi ovdje - sve što može poći naopako, u BiH će vlasti pogurati u tom pravcu. A u međuvremenu je - ne samo Milorad Dodik već i njegov prekodrinski saučesnik u stvaranju srpsko-ruskog sveta Aleksandar Vučić - upravo u Evropi prepoznao najnovijeg najvećeg neprijatelja, što i BiH i cijeli Balkan dovodi u prilično rizičnu poziciju, zbog čega Murphyjeva poruka PIC-u dobija na snazi.

No, pravu težinu joj daje Murphyjeva biografija, njegovih 30 godina provedenih u službi spoljne politike SAD-a, najvećim dijelom fokusiranih upravo na krizne dijelove svijeta, a naročito ovaj naš. Zapravo, ako se izuzmu London i NATO, Murphy je karijeru proveo na prostorima gdje su se sudarali američki i ruski interesi, a u Jugoistočnoj Evropi je apsolvirao sve antizapadne metode........

© Oslobođenje