Iako uz himnu Gaudeamus igitur, akademska godina na Univerzitetu u Sarajevu, koji ove godine obilježava 75 godina postojanja, započela je, ako ne baš u maniri sapunice, onda ipak na posve neuobičajen način: svega nekoliko dana prije nego što će novoizabrani rektor prof. dr. Tarik Zaimović preuzeti funkciju, Kantonalna inspekcija za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo naredila je poništenje izbora rektora zbog, kako su istakli, raznih nepravilnosti, koje su većinom proceduralnog tipa, uz uvođenje pokojeg etičkog aspekta, kako bi javni dojam inspekcijske odluke zvučao argumentiranije. Uz poneko kršenje konkursne procedure, prof. dr. Zaimoviću se imputira etički crimen budući da je kao prorektor s pravom glasa imao mogućnost glasati za sebe i tako si ostvariti neprincipijelnu prednost u startu. To je, ako iskoristimo analogiju s plesom, prvi pogrešni korak, koji je proceduralno dopušten, ali etički dubiozan. Drugačije je postupio njegov prethodnik prof. dr. Škrijelj prilikom utrke za svoj drugi mandat kada se izuzeo iz glasanja, na koje je proceduralno imao pravo, i tako pokazao akademsko, nazovimo ga, čojstvo i visoku razinu akademske svijesti.
Čitajte kolumne Pavla Mijovića:
Iako su se inspekcijske radnje, čini se, intenzivirale tek nakon kraja godišnjih odmora, odluka inspekcije je došla u vrlo nezgodan trenutak - neki će reći da su namjerno tempirali odluku neposredno pred početak nove akademske godine - te je posljedično mogla stvoriti određeni institucionalni vakuum, koji bi otežao djelovanje Univerziteta. Bivši rektor prof. dr. Rifat Škrijelj i veliki broj kako dekana tako i direktora instituta koji su integralni dio UNSA inspekcijsku odluku su shvatili kao eklatantni primjer nasrtaja na univerzitetsku autonomiju te su, gotovo unanimno, na zajedničkoj sjednici odlučili ne prihvatiti odluku o poništenju izbora rektora pa su odlučili ići žalbenim putem, pravnom mjerom, koja je potpuno legitimna i dopuštena. Inspekcijska odluka je tako dobila isključivo političke konotacije, interpretirana je kao atak na univerzitetsku autonomiju, te je taj dio akademske zajednice naprosto morao odreagirati: da su šutjeli, javnost bi ih etiketirala kao akademske “klimoglavce” koji su dopustili da univerzitetska autonomija “šaptom padne”. No, istovremeno, kao legalisti nisu se iskazali, jer unatoč svim mogućim manjkavostima inspekcijskih akata, ni sama UNSA, kao uostalom niti jedna institucija, nije izvan zakona.
UNSA će izabrati pravnu borbu u vidu žalbe, koja je nakon nekoliko početnih verbalnih varnica upućenih kantonalnim organima, sada u fazi očekivanja definitivne odluke i razrješenja pravne nedoumice. Iako nakon toga nije zavladala akademska omertà, ipak je očito da o aktualnom procesu većina javnih aktera, univerzitetskih, kantonalnih i pravnih, ipak izbjegava debatirati, većinom zbog konformizma, koji je sam po sebi i vrlo razumljiv.
Mandat novog rektora tako je započeo na bitno........