Kada su službeno Ujedinjeni narodi počeli postojati, 24. listopada sad već davne 1945. godine - četiri mjeseca prije toga usvojena je Povelja UN-a, temeljni dokument - nemali broj skeptika je smatrao da se radi o jednom nemogućem hibridu, koji nikada neće biti u stanju pomiriti različite međunarodne i druge opcije pa je stoga budući konflikt neizbježan, a trajni mir gotovo nemoguć, dok su oni optimističniji zagovarali poziciju da se ipak radi, unatoč inherentnim problemima, o najvećoj nadi čovječanstva u jednu mirniju budućnost. Iako s dobrim vremenskim odmakom, čini se kako se i danas temeljni pogled na UN nije nimalo promijenio i odvija se u fazama koje variraju između temeljne skepse i često zanesenjačkog optimizma.

Čitajte kolumne Pavla Mijovića:

Istovremeno, u javnom diskursu, prisutna je velika količina skepse ne samo usmjerene prema UN-u već i prema drugim međunarodnim organima koje, pojednostavljeno, nazivamo međunarodnom zajednicom, pa je izgledno da ove godine na već spomenuti simbolički datum - rođendan UN-a, neće biti previše čestitki. Kada već prebiremo po povijesnim epizodama, govor Winstona Churchilla iz 1946. u dobroj mjeri reflektira svu problematiku UN-a: ta organizacija, isticao je popularni Britanac, “mora biti stvarnost, a ne varka”, “hram mira”, a ne samo “kokpit” iz kojega se upravlja čovječanstvom.

Širenje mira i sigurnosti te zaštita ljudskih prava - osnovna........

© Oslobođenje