Dvadeset godina nezavisnosti Crne Gore |
“Priznajem, krivi smo, i izvinite što smo vas voleli više nego vi nas” - tim se riječima predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić obratio crnogorskoj javnosti povodom jubilarne dvadesete obljetnice obnove nezavisnost Crne Gore, dodavši, u naglašenom konfesionalnom, emotivnom i pomalo sladunjavom tonu kako “vi nama niste smetali, doživljavali smo vas kao sestre i braću i hteli da živimo u istoj državi sa vama”. Svoj pjesnički ekspoze predsjednik Vučić je zaključio diplomatski odmjereno - “napustili ste našu zajedničku porodicu i vašu odluku, ponavljam, poštujemo”, no istovremeno afirmirajući prijateljstvo dvije sada neovisne države, Srbije i Crne Gore, koje su nakon raspada bivše države nastavile zajedničku egzistenciju još neko vrijeme, do 2006. godine.
Recentna povijest je potvrdila kako je sudbina (među)državnih zajednica bila gotovo predestinirana na disoluciju, koja se u crnogorskom slučaju dogodila s pragmatičnim vremenskim odmakom: za razliku od drugih republika u kojima su se referendumi dogodili početkom devedesetih godina, generiravši gotovo po automatizmu ratne sukobe - Slovenija 1990, Hrvatska i Makedonija 1991, Bosna i Hercegovina 1992. - s izuzetkom Makedonije, Crna Gora je na nezavisnost čekala svojevrsni zgodan trenutak, kairos. Kada je prošle godine bivši crnogorski premijer i predsjednik s više od tri desetljeća političkog protagonizma Milo Đukanović posjetio........