Ako su izbori festival demokracije, onda je potraga Vijeća za implementaciju mira (PIC) za novim visokim predstavnikom - dvodnevna sjednica održava se od 3. i 4. lipnja - svojevrsna međunarodna konklava na kojoj se donosi odluka koja će duboko utjecati na život Bosne i Hercegovine, a u kojoj njezini građani nemaju pravo glasa. Cinici bi rekli da se radi o zatvorenom festivalu međunarodnog paternalizma, dok bi oni realističnijeg pogleda na svijet, iako svjesni paradoksa bosanskohercegovačkog suvereniteta, konstatirali kako je funkcija visokog predstavnika u aktualnim društvenim i političkim okolnostima posve nužna, ponajprije zbog generalne stabilnosti, a onda u konačnici i zbog samih građana. No, istovremeno, radi se o funkciji koja zahtijeva svojevrsni update koji bi ovom društvu omogućio budući razvoj i dinamizirao europske integracije.

U javnom diskursu visoki predstavnik opisan je kroz različite metafore, bilo pozitivne (čuvar Daytona, međunarodni arbitar, ustavni korektor), bilo negativne, često s velikom dozom ironije i poruge (prokonzul, gubernator ili kolonijalni upravitelj). Posve su razumljivi ovi različiti kvalifikativi prema osobi, koja formalno-pravno predstavlja najmoćniju osobu u zemlji, a znamo da je odnos ljudi prema moći poprilično ambivalentnog karaktera. Parafrazirana ideja iz pjesme Bijelog dugmeta o tome kako moć mrzimo, ali joj se i divimo, vrijedi donekle i u slučaju visokog predstavnika,........

© Oslobođenje