U Afganistanu ne postoji politička autonomija, a ni lokalna samouprava onako kako je mi shvatamo ovdje kod nas

Nedavna kolumna Pavla Mijovića pod naslovom “I talibani plaču”, u kojoj autor, između ostalog, ukazuje na to da “…novi talibanski režim… nije uspio donijeti ljudsku sigurnost svojim građanima” te ističe “…potkapacitiranost talibana za ozbiljno upravljanje državom” podstakla me je da napišem ovaj tekst, koji je kratko kazivanje o osnovima talibanskog režima Afganistana.

Islamski Emirat Afganistan, kako glasi zvaničan naziv ove države, jedina je država islamskog svijeta koja nema pisani ustav, ni kodifikovani ni nekodifikovani. U nedostatku pisanog ustava, o organizaciji i funkcionisanju vlasti u Afganistanu može se govoriti na osnovu onoga što su talibani uspostavili u praksi. Afganistan je pod vladavinom talibana ustrojen kao unitarna i strogo centralizovana država teokratskog oblika vladavine, koncentrisane u rukama vrhovnog vođe (emira) i njegovih klerikalnih savjetnika, za koje se upotrebljava kolektivni pojam i termin “vođstvo”. Dakle, sva državna vlast koncentrisana je u rukama vrhovnog vođe, ali on ne može vladati bez barem savjetnika, za čije postojanje se osnov nalazi u Kur’anu, kao najvažnijem izvoru vršenja pravne i političke vlasti u Afganistanu. Naime, Kur’an u suri 3, ajet 159. te u suri 42, ajet 38. propisuje obavezu savjetovanja u obavljanju javnih poslova. Ovi........

© Oslobođenje