Ko ne shvata da u “zajedništvu kakvo nije viđeno”, tom veličanstvenom, potresnom oproštaju od Halida Bešlića, nije bilo nikakve politike, živjeće u iluziji da su otvorena vrata nečem novom i prevratničkom

Jesam li se poznavao sa Halidom Bešlićem? Jesmo li ikada sjedili za istim stolom? Jesam li išta pisao o njemu i je li on ikada o meni nešto javno rekao? - o tome u ovoj kolumni neće biti ni riječi. Toliko je ljudi bilo oko Halida, prijatelja s kojima se godinama i decenijama družio da ih vjerovatno ni sam nije mogao pobrojati. O dobrim poznanicima da se i ne govori. Bilo bi više nego neukusno da se sada i ja utrpavam u tu priču.

“Sve nas je činio boljim”, rekao je jedan od Halidovih prijatelja na velikom skupu građana Sarajeva koji su prošle srijede odali počast Halidu Bešliću. Ne znam, možda su ljudi zaista postajali bolji družeći se sa Halidom, ali ne vjerujem mnogo u to. Ko je dobar čovjek, bio je to i bez Halida, a lošeg ni Halid nije mogao spasiti. Isusa i Muhameda slijedili su kroz povijest milioni ljudi, pa ni oni nisu imali naročitog uspjeha u misiji njihovog “popravljanja”. Ljudi su ljudi, uvijek je onih loših bilo mnogo više nego dobrih, a danas je ta razlika, izgleda, veća nego ikada. Da budem iskren, volim svaku dobru muziku i svaku dobru pjesmu, ali osim malog broja izuzetaka, svijet estrade nikada nije bio predmet nekog mog........

© Oslobođenje