Trideset godina u ovoj zemlji traje nešto čemu više ne znamo ni pravo ime. “Bosna i Hercegovina još nije država u punom smislu te riječi, to je država u procesu. Radimo na tome da postane prava država”, kažu ovi iz EU. Njima se ne žuri, a ni nama

Starije Sarajlije se i danas sjećaju čovjeka koji se zvao Kriza. Pravo ime mu je bilo Vinko, ali su ga svi zvali po tome nadimku. Atletske građe, u mladosti je, pričalo se, bio oličenje muške snage i ljepote, za njim su se na ulici okretali i žene i muškarci. Ja sam ga upoznao prije petnaestak godina, kad smo se sreli na šetalištu koje vodi prema Kozijoj ćupriji. Radeći u štampariji Rad na Obali, stekao je naviku da redovno čita novine, pa je u šetnji, u svojim penzionerskim danima, uvijek nosio Oslobođenje. Ponekad bih ga zatekao kako sjedi na klupi i čita novine. Kriza nikada nije imao dovoljno novaca, pa kad bi ga neko od prijatelja ili poznanika upitao kako je, on bi odgovorio: “Kriza, jarane!” Tako je dobio nadimak. A bio je i duhovit. Kad bi po džepovima skupljao sitniš da plati svoje piće, promrmljao bi: “Bog mi je danas okrenuo leđa.” Kriza je umro godinu prije nego što nas je napala pandemija Corone, anegdota o njemu je samo šarmantna socijalna epizoda o pojedincu koji je živio sa besparicom, a bog je u međuvremenu okrenuo leđa stotinama hiljada ljudi u ovoj zemlji. Naravno, bog nema nikakve stvarne veze sa ovom pričom, ali kad ne znaju šta drugo da kažu, ljudi se pozivaju na njegovu volju.

Kako god, mi smo u........

© Oslobođenje