Crni petak, pa crni utorak |
Dok svijet razmatra dramatično i teško pitanje predstoji li nam treći svjetski rat ili treći svjetski mir i priprema se i za jedno i za drugo, u Bosni i Hercegovini već tri decenije propadaju svi pokušaji da se uspostavi koliko-toliko funkcionalna država
Kad bi danas mogli da vide kako funkcioniše državna tvorevina ispod koje su u Daytonu stavili svoje potpise, Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović ne bi imali prava da joj se previše čude – ona je upravo onakva na kakvu su, svako iz svoje liderske pozicije, pristali ili morali pristati. Nezadovoljstvo tom tvorevinom ispoljeno je čim su objavljene karte etničke podjele Bosne i Hercegovine.
Vrativši se kući, sva tri lidera morala su se pravdati što su prihvatila takvo rješenje teritorijalnog razgraničenja. Nije li Momčilo Krajišnik zaplakao, a navodno i pao u nesvijest, kad je čuo da je Milošević “dao” Bošnjacima Sarajevo?! Tuđman je morao otrpjeti prigovore da je Srbima predao Posavinu, dok je Izetbegović izjavio da je dogovoreni mir nepravedan po Bošnjake, ali da alternative nije bilo. Najnezadovoljniji su bili “ostali” građani kojima etnička pripadnost nije preko noći postala svetinja i koji su bili evropski orijentirani, a shvatili su da su poraženi od nacionalističke većine. Kasniji razvoj događaja koji su intervencijama visokog predstavnika išli u pravcu širenja nadležnosti države, povećali su tenzije među etničkim zajednicama.........