Prije nekoliko dana, na jednom u nizu sastanaka koje onkološki pacijenti posljednjih sedmica održavaju širom Federacije, sa raznim i brojnim funkcionerima, predstavnicima vlasti na svim nivoima, predstavnicima farmaceutskih kompanija, kliničkih centara, nevladinog sektora, kako bismo pomogli oboljelima, jedan gospodin mi postavi otvoreno, direktno pitanje “koji problem imaju onkološki pacijenti”?

Osjetih u sekundi kako propadam, tonem, sve dublje, jedan krug pakla, drugi krug pakla, treći krug... crnilo, mrak, rolerkoster potreba, želja, nemogućnosti, tuge, očaja, straha, neizvjesnosti. Odjednom se sjetih Vergilija i Dantea koji koračaju prema vratima pakla na kojima stoji upozorenje: “Svi vi koji ulazite, ostavite svaku nadu!”.

Čitajte kolumne Eldine Zolj-Balenović:

I zaista. Kada u ruke, koje drhte kao grane mlade, tanke breze na jesenjem vjetru, uzmete prvi onkološki nalaz, u FBiH imate i ostaje vam jedino nada, jer ništa drugo nemate, a sve oko vas vrišti ostavi i nadu, odustani. Da je neka druga situacija, neko drugo društvo, neki drugi sistem, neka druga stvarnost i realnost, odgovor bi trajao nekoliko minuta, a onda do kraja sastanka i rješenje problema. Međutim, to pitanje........

© Oslobođenje