Svima je lakše misliti da se sve ovo dešava negdje daleko, nekim tamo ljudima, da će se nešto promijeniti, da će ih sve zaobići, da su nebitni životi ionako teško bolesnih ljudi

Sretan nam Dan ljudskih prava! Istu sam čestitku pisala i prošle godine. Najteže je što mislim da ću je pisati i iduće i svake naredne, jer decenijama se ne mijenja ništa. I isto ili vrlo slično sam pisala obrazloženje, zašto meni u Bosni i Hercegovini ovaj dan izgleda kao parodija, ismijavanje, maksimalno izrugivanje pravu i pravdi. BiH bi u svakom smislu mogla i trebala poslužiti (a možda i služi) da se govori kako ne treba, ne bi trebalo, ne bi smjelo, ne smije, kako nepravda izgleda, boli, peče, uništava, razbolijeva, pogađa, razara. Dan ljudskih prava u BiH je dan kada se trebamo podsjetiti na sve nepravde, ali trebalo bi nam mnogo više prostora jer kod nas je nepravda u zdravstvu, obrazovanju, privredi, socijali, radnim odnosima, gradnji i izgradnji, saobraćaju, sigurnosti, umjetnosti, kulturi, gdje god zagrebemo. Kod nas je crno bijelo, kod nas je lijevo desno, kod nas........

© Oslobođenje