Izbori su na pragu. Uglavnom ista lica, neka u istim, neka u drugačijim dresovima, slična obećanja koja su, doduše, još ispod stola, a vrlo brzo će se sve preseliti na društvene mreže, bilborde, bandere, televizijske programe, radijske emisije, novinske tekstove. Ko ima više novca, visit će na više bandera, smiješiti nam se sa više bilborda, pozdravljati češće sa TV ekrana... I opet ćemo biti primorani mjesec slušati obećanja i slijedećih četiri godine vjerovati u čuda.

Iako još nije počela, iskustvo mi govori da će kampanje i ove godine biti pune kilometara autoputeva, brojnih mostova, ispunjenih uslova za pristupanje EU, ukidanja entiteta, nabavke helikoptera, aviona, kamiona... Kampanje i kandidati će biti prevučeni svilom i kadifom.

Pitam se da li kandidati igdje vide čovjeka. Istina, čovjek nije velik kao most, nije primjetan kao nekoliko kilometara autoputa, nije važan kao grb EU na pasošu... Ljepše je, efikasnije, značajnije pohvaliti se svime ovim, osim zdravim čovjekom.

Ali, bez čovjeka to ništa ne vrijedi.........

© Oslobođenje