Tri godine već prima terapiju koja se ne može kupiti nigdje u BiH. U zemljama okruženja košta nekoliko stotina hiljada KM godišnje. Snalazi se. Diže kredite. Organizuju se brojne humanitarne manifestacije na kojima se prikuplja novac za liječenje. Svakodnevno provjerava stanje računa, cjenovnike evropskih apoteka, poredi, računa, sabira, oduzima, dijeli, množi, pokušava organizovati transport lijeka, zove stotinu brojeva dnevno... Ponekad pronađe vremena i da uradi neki nalaz, da provjeri kako je ona. Svakih 15 dana odlazi na terapiju, za to vrijeme mora pronaći, a i kako ne bi. Kada toliko snage, energije, misli, posveti nabavci lijeka, kako ga neće sva sretna otići primiti.

A i ne smije je preskočiti. Karcinom je toliko pametan da samo vreba svoju šansu. Nikada s njim nisi načisto. Sakrije se, primiri, utiša. Sposoban je mjesecima ne izgovoriti ni riječ, ne pomaći se s mjesta, a onda bukne kao vatra posuta benzinom. Sprži sve na šta naiđe. I tada, kada bukti, džaba je sve. Džaba su terapija,........

© Oslobođenje