Par kostiju, jedan život |
Šta bi se dogodilo kada bi vlasti donijele odluku i podržale inicijativu da se na groblju Sveti Josip postavi spomen-ploča? Sarajevo bi pokazalo obraz. Da se može i mora drugačije
Krajem maja Marijana Simović se dala u potragu za Slobodankom Komljenac. U nemogućnosti da dođe do broja telefona, odlučila ju je potražiti putem društvenih mreža. Nosila je informaciju. Tri pozitivna DNK nalaza došla su na ime Slobodankina oca. No, sa više detalja o tome upoznat će je šef područnog ureda Instituta za nestale osobe BiH u Istočnom Sarajevu.
Sa članom rodbine, uz pratnju UDIK-a, dva se dana poslije kćerka ubijenog Radoslava uputila u Lukavicu. Kako bi od voditelja kancelarije Željka Mandića i istražitelja Zdenka Mitrovića doznala istinu o posmrtnim ostacima njenog oca. Ubijenog na Kazanima 27. juna 1993, ekshumiranog novembra iste godine. Nakon toga zakopanog na groblju Sveti Josip. Na tom su se mjestu zajedno sa drugim žrtvama Kazana, Gaja i Grm malina kosti ubijenog Titovog partizana nalazile sljedećih pet godina. Potom su prebačene u Spomen-kosturnicu u Istočnom Sarajevu.
Radoslav Komljenac se nakon identifikacije drugih žrtava Mušana Topalovića i pripadnika Desete brdske brigade Armije RBiH i dalje vodio kao nestao. Kosti su mu reekshumirane na zahtjev Instituta za nestale osobe BiH u nadležnosti Okružnog javnog........