Nitko nije ni slijep, ni glup, niti mu je izbrisano pamćenje, pa tako nije ni fratrima, ni hadezeovcima, a ni običnim ljudima, na to što je Herceg-Bosna u praksi napravila njihovim susjedima, pa i prijateljima Bošnjacima. Svi to znaju. Jednako u Mostaru, koliko u Stocu ili u Čapljini

Ima od toga, sad taman deset godina, kad sam govorio na jednoj tribini u Zadru. Bila je rana jesen, divno vrijeme, tribina se održavala na otvorenom i govorili smo o kulturi sjećanja, egzilima, suočavanju s prošlošću, sa Zadrom u fokusu. Koji je bio i meta fašizma i savezničkog bombardiranja i napada snaga Ratka Mladića, ali i grada koji je kolektivno kaznio domaće Talijane i Srbe, na način da je Talijana u Zadru ostalo jedva stotinjak, a Srba tek nekoliko posto. Prvi su nekad činili ozbiljnu većinu u gradu, a drugi prilično brojnu manjinu.

I dok sam to govorio, podignuo sam pogled na stare krovove grada koji pamte sve te ljude, lastavice su veselo oblijetale na suncu oko starih kupa i prvo što mi je palo na pamet je bilo to kako netko može u ovakvom raju na zemlji i pomisliti da nešto osvaja, nekoga........

© Oslobođenje