Mostar je, to svatko živ zna, vizualno predivan grad koji fascinira svakog prolaznika ili turistu. On je uz to grad čiji će vas ulični humor lako zavesti, ali je i još bitnije grad koji je skrojen po mjeri čovjeka i njegovog ugodnog svakodnevnog života. Jednostavan za pješačenje, dovoljno velik i urbaniziran da si svjestan kako živiš u gradu, a opet dovoljno malen da se možeš osjećati u njemu kao u nekom idiličnom malom mjestu, sve te prometne gužve za koje Mostarci misle da su gužve, smiješne su prema vožnji automobilom po Beogradu, Zagrebu ili Sarajevu, uglavnom se živi vanka na otvorenom, divlje prirode uz Neretvu i po obližnjim brdima ima koliko god hoćeš, za sat vremena si na planini ili na moru, za dva sata u Sarajevu ili u Splitu. I na kraju, ne manje bitno. Taj prostor na kojem se Mostar nalazi je još dovoljno prostran, neizgrađen i nenaseljen. Drugim riječima, u svim okolnostima, osim u ovima u kojima nas nacionalističke politike teroriziraju, Mostar bi bio idealan grad za život.

On to nije isključivo zbog toga što je legalizirano nasilje postalo način života u njemu, u posljednjih trideset........

© Oslobođenje