Kada je John M. Keynes u jednoj radijskoj emisiji davne 1933. godine govorio o ekonomskim temama, izrekao je rečenicu: pobrinite se za nezaposlenost, a budžet će se brinuti sam o sebi. Devedeset tri godine kasnije, vlasti u Bosni i Hercegovini, u oba entiteta, testiraju šta će se dogoditi ako se ova formula primijeni naopako: prvo se pobrinuti za budžet, a zaposlenost prepustiti samoj sebi.

Pos’o je dobar Dugo godina je kod nas nezaposlenost goruće pitanje. Tranzicija iz starog u novi ekonomski sistem odnijela je stotine hiljada radnih mjesta. Priču o poharanim tvornicama i nekadašnjim gigantima manje-više svi znamo i nemam namjeru lamentirati o toj temi. U posljednje vrijeme događa se zanimljiv obrat na relaciji radnici–poslodavci. Dok je u BiH stopa nezaposlenosti i dalje gotovo dvostruko viša od prosjeka EU, 11,4% naspram evropskih oko 6%, jedni će kazati da nema posla, a drugi da nema radnika. Bosni i Hercegovini nedostaje približno 75.000 radnih mjesta da bi se stopa nezaposlenosti poravnala sa evropskom.

Nastojimo li EU preseliti u BiH, a ne obrnuto – emigracijama u sve većoj mjeri “BiH postaje dio EU”, makar kada je riječ o tržištu rada – potrebno je otvoriti toliki broj novih radnih mjesta. U tom bi se slučaju značajno smanjile migracije motivirane pukim traženjem posla, jer bi posla bilo nadohvat ruke, približno kao u EU. Druga je stvar visina plaća i životni standard. U toj oblasti naša zemlja je tek na 42% životnog standarda EU. Tada bi se motivacija onih koji žele zamijeniti bh. adresu prebivališta onom u EU pomjerila sa traženja bilo kakvog posla za redovnu platu na traženje boljeg i više plaćenog........

© Oslobođenje