Razumjeti svijet u kojem živimo jedna je od temeljnih ljudskih preokupacija otkako znamo za sebe. Jednako dugo postoji i pokušaj manipulacije tim razumijevanjem. Kroz historiju su se mijenjali mehanizmi: organizovani sistemi religije, sistemi državnog uređenja, ekonomski modeli i ideologije. Svaki od njih pokušavao je oblikovati način na koji ljudi vide stvarnost. O tome govori još Kant, razlikujući ono što je stvarno (noumena) od onoga što nam se čini kao stvarnost zbog toga što stavimo određene naočale kroz koje je vidimo (phenomena). U svom tekstu o Terezi Kesoviji, Miljenko Jergović piše kako je na pjevačicu izručen čitav arsenal uvreda zato što se nije odrekla vlastitog iskustva života u Jugoslaviji niti ga je opisala isključivo negativno. Jergović, zapravo, govori o nečemu mnogo širem: o pokušaju društva da uspostavi monopol nad individualnim sjećanjem. Kolektivno sjećanje se tada ne gradi kao zbir autentičnih iskustava, nego kao njihova ideološka prerada. U pojedinačna sjećanja ubacuju se poželjne boje, dok se ljudi koji pamte drugačije proglašavaju naivnim, moralno sumnjivim ili politički problematičnim. Takav pristup je epistemološki pogrešan, ali politički veoma moćan. On pojedincu oduzima pravo da vlastito iskustvo smatra relevantnim za razumijevanje prošlosti.

Sličan proces danas se odvija i u našem........

© Oslobođenje