Mile na prkosima |
Dodika demokratski Zapad ne zanima. Radije će se pokoravati Vladimiru Vladimiroviču koji ga koristi ne samo za destabilizaciju Zapadnog Balkana već i Evrope
Ernesto Sabato je u knjizi “Tunel” napisao: “Vreme koje je prošlo, a koje je bilo bolje, ne znači da se ranije događalo manje zla, nego srećom ljudi to zaboravljaju”. U pravu je pisac: nije bilo bolje, već se mi trudimo da izbrišemo neka sećanja kako bismo sebi olakšali današnji život.
Ne bih da zaboravimo. Pre dve godine, 18. avgusta, objavio sam u Politici kolumnu pod naslovom “Dodikov večiti rat”. Podsetio sam u tom tekstu kako bi Dodik da imitira Davida Štrpca pa da tuži sve bosanske “jazavce”. Podnosio je krivičnu prijavu protiv sebe, srpske članice Predsedništva BiH, premijera RS-a, predsednika Narodne skupštine i 56 poslanika zato što su podržali donošenje Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH u Srpskoj.
Tužio je Davora Dragičevića, oca ubijenog Davida. Pretio je tužbom Centralnoj izbornoj komisiji BiH. Tužio je bivšeg predsedavajućeg Predsedništva BiH Šefika Džaferovića. Znao je da tuži predsedavajućeg Uprave za neizravno oporezivanje BiH zbog podele poreskih prihoda. Tužio je televiziju Federacije BiH.
Iako je u posleratnim godinama snažno podržavao tadašnje visoke predstavnike koji su smenjivali izabrane zvaničnike zbog kršenja Dejtonskog sporazuma, razmatrao je da nemačkom zakonodavstvu tuži Christiana Schmidta zbog “lažnog predstavljanja”.
“Dodik je odabrao stranu i uz predsednika Belorusije je usamljen evropski političar koji svoje ‘istočne naklonosti’ najotvorenije manifestuje kroz idolatriju Vladimira Putina i rusofilstvo na granici vazalstva. Baja iz Laktaša nije slučajno dobio nadimak Laktašenko”, napisao sam, i nastavio:
Pošto se sav ushićen vratio iz Moskve, Dodik je požurio da slučajno ne propusti miting koji je Aleksandar Vučić najavljivao kao “najveći u istoriji Srbije”. Dodik je govor završio pokličem: “Neka živi........