RS pod američkim reflektorima |
Makar i formalno, iako nerado, Dodik se morao odreći uloge predsjednika RS-a, ali on i dalje vrši prikrivenu ulogu prvog čovjeka. No, čini se da je stjeran u kut
U uvodu kolumne o fenomenu Milorad Dodik ispričat ću jednu istinitu priču za koju sam siguran da je zna malo čitatelja. U martu 1958. u dalekoj Gvatemali su, naime, održani izbori na kojima je za predsjednika banana republike izabran general Miguel Ydígoras Fuentes. Njegova vlada je doživjela kontinuirane korupcijske skandale. Demonstracije i protesti protiv vlade i protiv izbornih prevara bili su uobičajeni. Latinoamerički predsjednik služio je interesima Washingtona i blisko je sarađivao sa CIA, ali ga Amerikanci nisu htjeli spasiti i on je svrgnut u puču generala Azurdije u martu 1963. godine. Još mnogo je bilo ovakvih diktatora i predsjednika, a ima ih i sada.
Postoje sličnosti i razlike između dvojice “caudilla”, Dodika i spomenutog Fuentesa. Sličnosti su što su obojica autoritarni i beskrupulozni i nisu birali (ne biraju) sredstva da ostanu na vlasti. Sličnosti se ogledaju u tome da su obojica imali korupcionaške skandale, prvi s bananama, a Dodik ih ima napretek, da spomenem vilu na Dedinju, naprimjer. Razlika je u tome što bosansko-srpski “lider” ipak nije doživio izrazite javne proteste protiv sebe i svoje vlasti koju je instrumentalizirao do krajnjih granica. Opoziciju je uspijevao razjediniti i tako je učiniti krajnje neefikasnom. Isto je bilo i s narodom RS-a, kojeg Dodik vrti oko malog prsta s pričom o nezavisnosti i ostalim tricama i kučinama. On je uspijevao, kao i danas, raznim mahinacijama i trikovima “preveslati” svoje mecene, npr. Amerikance, koje je pretvarao u protivnike, pa im se ponovo vraćao. Konkretno, radi se o posljednjoj nagodbi sa administracijom SAD-a, kojom je počelo ukidanje sankcija. Šta je to Dodik obećao Amerikancima?
Da je dao “svoju iskrenu riječ”, u to nema nikakve sumnje. Ovdje treba imati u vidu i tek minulu posjetu Željke Cvijanović........