Ne čudi otvorena podrška Donalda Trumpa protestima u Iranu, niti Netanyahuovi pritisci na Washington da se ponovo vojno uključi i dokrajči režim mula. Bidenova administracija je oklijevala. Trump ne oklijeva

Iran ponovo gori. Ulice Teherana, Mešheda, Isfahana i desetina drugih gradova pretvorene su u poprište velikog sukoba koji odavno nadilaze socijalno-ekonomske razloge i prerastaju u ozbiljan pokušaj političkog preokreta. Iako se protesti formalno pravdaju padom vrijednosti nacionalne valute, inflacijom i siromaštvom, bilo bi naivno – ili politički neodgovorno – posmatrati ih izvan šireg geopolitičkog konteksta.

Iran dobro poznajem. Ne iz posrednih izvještaja, nego iz ličnog iskustva, iz neposrednih susreta s njegovim političkim i vjerskim vrhom, iz dugogodišnjeg istraživačkog i publicističkog rada. Kao član delegacije predsjednika BiH Alije Izetbegovića boravio sam u Islamskoj Republici Iran 1999. godine, u vrijeme kada se svijet već uveliko pripremao za novu fazu preslagivanja Bliskog istoka. O Iranu sam pisao godinama: od velikog feljtona u Oslobođenju “Iran, od Mosadika do svijeta mula”, preko kolumne “Iran – zemlja gnjeva”, do ličnog zapisa “Kako sam doživio Alija Hamneija”. Oslobođenje je, usuđujem se reći, među rijetkim listovima na Balkanu koji su tako sistematski i ozbiljno objašnjavali današnji Iran. Zato današnje proteste ne posmatram kao spontanu pobunu........

© Oslobođenje