Novinarka Al Jazeere Balkans pitala me je da li Bosna i Hercegovina treba uvesti obavezni vojni rok, a moj odgovor je glasio da bi to, s aspekta jačanja ukupnog obrambenog sistema, bilo dobro, ali da je nemoguće, budući da se zastupnici Republike Srpske u državnim organima BiH teško odlučuju za finansiranje Oružanih snaga BiH, da bi pristali i na dodatni regrutni trošak. Međutim, oni u Europi, koji imaju neki oblik služenja vojnog roka, smatraju da mladići od 18 godina trebaju stjecati temeljna vojna znanja i vještine i da to nije nepotrebno trošenje novca. Činjenice govore da od 40 europskih zemalja koje imaju oružane snage, njih 16 je uvelo obavezni vojni rok, a sudeći po najavama, taj bi broj uskoro mogao biti veći. Vojni rok je obavezan u zemljama poput Švedske, Finske i Norveške na sjeveru, preko Rusije, Ukrajine i Bjelorusije na istoku do Grčke i Turske na jugu Europe. Najveći broj članica EU ima profesionalnu vojsku, a jedini pravi izuzetak u tome predstavljaju Švicarska i Austrija, zemlje na koje se često pozivaju zagovornici vraćanja vojnog roka i gdje je vojni rok obavezan, ali je moguć prigovor savjesti, što znači da se može odslužiti bez oružja, naprimjer, u civilnoj zaštiti, crvenom križu i drugim sličnim ustanovama – ali ne i u vrtiću.
U zemljama naše regije, mnogo prije ovih najava, uveden je dobrovoljni vojni rok – od 40 dana u Hrvatskoj do šest mjeseci u Srbiji, a jedino u Bosni i Hercegovini ne postoji nijedan oblik obučavanja mladih za obranu zemlje. Negdje se vojničkim plaćama nastoji privući veći broj mladih na služenje vojnog roka, a u tome prednjači Slovenija, gdje regrut za četiri mjeseca dobije 3.360 eura, ili 2.281 euro i besplatno polaganje vozačkog ispita B kategorije koji košta 1.074 eura. Ovakva stimulacija za mnoge države je finansijski nemoguća, a Slovencima ni to nije pomoglo da povećaju broj regruta, jer se prošle godine prijavilo samo 159 mladića, a planom je predviđeno da ih bude između 300 i 500. Inače, u Srbiji je najveće interesiranje mladića i djevojaka za dobrovoljni vojni rok, pa će prema najavama to uskoro biti obavezno. Pored postojeća tri (Sombor, Valjevo i Leskovac), u toj zemlji će se povećati broj centara u kojima bi se obučavali regruti. Da li će se i kad uvesti obavezni vojni rok u Hrvatskoj, nije izvjesno, budući da ima oprečnih mišljenja: jednima se to čini previše skupo, drugi se plaše da mladi to neće prihvatiti, a treći sve ad hoc odbacuju.
U Bosni i Hercegovini je od 2000. do 2005. bio obavezni vojni rok od četiri mjeseca, koji se u Federaciji služio u šest centara (Čapljina, Bugojno, Bihać, Zenica, Goražde i Tuzla), a u Republici Srpskoj u dva centra, na Manjači i u Bileći. Nastavu i praktičnu obuku izvodili su obrazovani oficiri sa zavidnim ratnim iskustvom, a regrutima čija su prebivališta bila u regrutnim centrima bilo je dopušteno da vikend provode s rodbinom. Posljednje godine ovog služenja vojske dogodili su se skandali u centrima na Manjači i Bileći, kad su se regruti Vojske RS-a na polaganju svečane obaveze (vjerojatno prethodno instruirani) zakleli da će braniti suverenitet i neovisnost Republike Srpske, umjesto Bosne i Hercegovine, a simbole ove zemlje – grb, zastavu i himnu su izviždali i uzvicima grubo vrijeđali. Regruti su promptno otpušteni iz vojne službe, pojedine starješine disciplinski kažnjene, a tadašnjeg načelnika Generalštaba VRS-a, generala Novaka Đukića smijenili su zapovjednici EUFOR-a i NATO-stožera. Kao treća mjera izrečena je zabrana sudjelovanja i obraćanja ratnih veterana tijekom službenih vojnih ceremonija.
Na jednom TV kanalu u Sarajevu je ovih dana provedena anketa, sa slučajnim prolaznicima, o tome da li su za uvođenje obaveznog vojnog roka u Bosni i Hercegovni i najveći broj anketiranih se izjasnio da nam to treba zbog vojne obuke mladih generacija koje bi se u miru trebale pripremiti za vanredne okolnosti, pa i za rat. Oni koji su nekad služili vojni rok kazali su da je to za njih bilo veliko iskustvo, simbolično su od dječaka poslije vojske izrastali u muškarce. I sam pripadam onima koji su bili vojnici i još se sjećam tog zajedničkog života s drugarima iz svih krajeva bivše države, čvrstih međuljudskih odnosa, reda i discipline – ukratko, moralne snage kolektiva. Današnjoj mladosti takvo iskustvo možda izgleda nestvarno, ali ni njima ne bi bilo naodmet kad bi mogli služiti vojsku.
Novinarka Al Jazeere Balkans pitala me je da li Bosna i Hercegovina treba uvesti obavezni vojni rok, a moj odgovor je glasio da bi to, s aspekta jačanja ukupnog obrambenog sistema, bilo dobro, ali da je nemoguće, budući da se zastupnici Republike Srpske u državnim organima BiH teško odlučuju za finansiranje Oružanih snaga BiH, da bi pristali i na dodatni regrutni trošak. Međutim, oni u Europi, koji imaju neki oblik služenja vojnog roka, smatraju da mladići od 18 godina trebaju stjecati temeljna vojna znanja i vještine i da to nije nepotrebno trošenje novca. Činjenice govore da od 40 europskih zemalja koje imaju oružane snage, njih 16 je uvelo obavezni vojni rok, a sudeći po najavama, taj bi broj uskoro mogao biti veći. Vojni rok je obavezan u zemljama poput Švedske, Finske i Norveške na sjeveru, preko Rusije, Ukrajine i Bjelorusije na istoku do Grčke i Turske na jugu Europe. Najveći broj članica EU ima profesionalnu vojsku, a jedini pravi izuzetak u tome predstavljaju Švicarska i Austrija, zemlje na koje se često pozivaju zagovornici vraćanja vojnog roka i gdje je vojni rok........