Zamračenje i mogućnost nade |
POLITIČKI ŽIVOT I SMRT: Kada svane, vraćamo se u ušančene norme ponašanja, sa gorkim otrežnjenjem i teškim mamurlukom, svjesni da nam je prostor sužen i da nas čekaju aždaje brutalne svakodnevice
U nekakav dobar običaj spada činjenica da se nakon ulaska u Novu godinu treba na neki način, kako se može, pozabaviti sumiranjem one koja je prošla, ne bi li se izvukle neke pouke, prihvatile greške i pomirili promašaji. Kako bi se pokušali sagledati u ogledalu vremena, domisliti gdje je naše mjesto, zašto smo stvarno tu i šta možemo učiniti svojim djelovanjem da bi nam možda bilo bolje u vremenu koje dolazi. Mislim da je to nužnost koju bismo trebali njegovati kao opominjuću obavezu samopreispitivanja, da se ne zaboravimo, ne zanesemo u ono što nas odljuđuje i pretvara u robotizirane sterilne kerature. Važnost unutrašnjeg razgovora sa sobom u trenutku u kojem živimo doima se kao nužna mogućnost predaha, koju ne smijemo potisnuti u stranu, već joj se trebamo neprestano vraćati, kako bismo mogli da se nosimo i suočavamo sa onim što nas okružuje. Iz takvih susreta se crpe snaga i istrajnost.
Ma koliko razumljivo bilo vjerovanje da sa kalendarskim pomjeranjima dolaze i neke stvarne promjene, ipak djeluje otužno spoznaja da ljudi samo u taj jedan dan mogu........