Kriza kao način postojanja
Otkako pamtimo, zapravo postdejtonska BiH je zemlja permanentne političke krize, gotovo da u tih nešto manje od trideset godina mira ovdje nije postojao nijedan dan kada nismo bili kao zajednica drilovani tim dojmom. Kriza se nameće kao naše drugo ime, kao naše suštinsko obilježje, kao ono sa čime živimo, odlazimo i nestajemo u ovoj zemlji. Kad neko kaže kriza, mi prirodno mislimo na Bosnu i Hercegovinu, na našu nemogućnost da se jednom funkcionaliziramo kao društvo, da pronađemo rješenje kako ovu našu stečevinu usmjeriti u nekom pravcu koji ne izlazi van okvira zdravog razuma i civilizacijskih obzora. Drugim riječima, rodilo se ovdje mnogo generacija koje ne poznaju drugačiju društvenu klimu od kretanja iz krize u krizu. Ono što nam je nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma ostavljeno kao kakva-takva platforma na kojoj se može graditi nešto sretnije i čovjeka dostojnije stanište, u godinama koje su slijedile neprestano je rastakano, demontirano, dovođeno do krajnjih konzekvenci opstojnosti.
Čitajte kolumne Đorđa Krajišnika:
S tim dojmom neprestanog levitiranja na samoj ivici ambisa gotovo da........
© Oslobođenje
visit website