Hajka na sve četiri strane
Posljednji napadi na Franju Šarčevića vraćaju nas duboko u retoriku zlokobnih devedesetih. Napadi na Šarčevića, orkestrirani po uzoru na mračnjačke Politikine odjeke i reagovanja, s početka uspona Slobodana Miloševića na vlast, nedvojbeno nam pokazuju istu onu poznatu nacionalističku matricu prebrojavanja krvnih zrnaca i sakralizacije tekovina naše borbe i naše žrtve, iz kojih će potom proizići potreba da se one koji ne misle identično kao mi, ili kritički revaloriziraju neke naše svetosti, iz društva i javnosti eliminiše što brutalnije. To što se ta borba i žrtva danas zloupotrebljavaju kako bi se iznova rekreirala atmosfera koja je onomad poslije Miloševića Srbe vodila u činjenje genocida i pogroma, pokazatelj je da nema razlike među našim nacionalizmima, oni su samo pitanje prilike da se kad se uslovi steknu, vrši rastakanje i onemogućavanje onog drugog da slobodno živi i govori.
Čitajte kolumne Đorđa Krajišnika:
Drugim riječima, bošnjački nacionalizam, ma kako se on nastojao prikazati, u ovom slučaju, ispod pokrova socijaldemokratske ušminkanosti, i dalje je nacionalizam, i kao takav se ni po čemu ne razlikuje od bilo kojeg drugog........
© Oslobođenje
visit website