Bijeg od suočavanja sa datostima i faktima prošlosti, izbjegavanje iskrenog pogledavanja u oči pred onim što su nam devedesete godine 20. vijeka ostavile kao kolektivna naslijeđa danas, kada se stvari u regionu, pritisnute globalnim trendovima, iznova radikalizuju, vraća nam se kao bumerang, koji nas udara direktno u lice i onemogućava nam da u bilo kom smislu krenemo naprijed očišćeni od zakotvljenih nacionalističkih narativa. Potreba da se sada još jednom aktueliziraju svi oni tereti o koje se spotičemo, iz kojih nismo ništa naučili, predstavlja najdirektniji naš poraz pred stvarnošću.
Jednu duboku zarobljenost u bezdanu etnonacionalnih gloženja pred kojima nismo u stanju naći bilo kakvo razumno rješenje, već ih iz godine u godinu, sa sve snažnijim intenzitetom refrenično vraćamo na tumačenja i jalove rasprave, kako bi se ono što je počinjeno u ratu još jednom koristilo u dnevnopolitičke svrhe.
Čitajte kolumne Đorđa Krajišnika:
Odsustvo svakog vida otvorenog, nemanipulativnog razgovora o........