MILJENKO JERGOVIĆ/FACEBOOK

Sloboda da, ali po posebno propisanim uvjetima

S viškom kilograma nije se šaliti. Odnosno, višak kilograma nije materijal za šalu. Ako itko nešto o tome zna, onda je to potpisnik ovog teksta. Jednostavno je živjeti teže kad si teži od vršnjaka, od manekena s naslovnica, od kolega na poslu, od bjelosvjetskih što uglednika, što hohštaplera. S viškom kilograma teže se dolazi do uspjeha, bez obzira na to je li vam život dao da ste se rodili u Hollywoodu ili u Pušći.

Dobro, u svim našim Pušćama je uvijek teže nego u Hollywoodu, ali kad si pofutran preko mjere, teže ti je kako god okreneš i gdje god da jesi. Zaludu sjajno baratanje nogometnom, a i košarkaškom loptom, zaludu pozivanje na ono malo bucmastih koji su uspjeli u svijetu strogo zadanih mjera, zaludu erudicija kad se traži kondicija, pogotovo u ono neko formativno doba. Višak kila je samo teret.

No, dok oni koji od vajkada imaju višak, s njim nekako nauče živjeti, oni koji viška nikada nisu imali, pa su ga na naglo dobili, da bi sad morali na naglo smršaviti, pretvore se u nervoznu neku čeljad kojoj je za nesretnu kilažu kriv svatko prije nego njihov kvaran apetit.

Dijete su muka, a svako uspješno skinuto kilo donosi opasnu euforiju, baš kao da je svako to kilo vrijedno koliko i popeti se na vrh Triglava.

A kad je euforija, baš kao i kad je očaj, čovjek vuče nepromišljene poteze. Bit će da zato mnogi analitičari zadnjih dana premijerovo začudno glazbeno okretanje vjetru s Dinare »pravdaju« nervozom što je prisilna glad donosi. Višak kila vazda je bio materijal za okrutne šale, ma ponoviti valja, s viškom kila se nije šaliti. Uostalom, situacija je krajnje ozbiljna.

I ne može biti nego ozbiljno kada na pitanje novinara zašto im je trebalo trinaest godina da reagiraju na Festival alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ) i njegovo financiranje, zašto baš sada traže da ga ne bude, tridesetak prosvjednika, predstavnika koordinacije braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada........

© Novi List