Foto Davor Kovačević

Ako je ministar poljoprivrede mogao zasukati rukave, onda se s nebeskih visina mogu spustiti i drugi

Koliko god urednički neimari svega televizijskog to vjerojatno i željeli, ne može se središnja informativna emisija sazidati samo od kupovine što tenkova, što dalekometnog oružja. Jest, lijepo je vidjeti kako nam premijer govori fluidno strane jezike, zapravo treba mu iskreno priznati da djeluje svjetski za tih susreta s državnicima ponajvećih europskih zemalja, lijepo je i ministru obrane dati priliku da se pohvali kupovinom koja je nalik kupovini novog automobila što hoće reći da se ljubimac mora čekati mjesecima baš kao i svaka druga velika ljubav, ali otkada su onomad davno uduplali trajanje Dnevnika, koliko god da u njih vijesti trpaš, i opet se jedva zakrpa tih skori sat. Neš’ ti zemlje za sat vremena Dnevnika, tim prije i tim više ako se važe što se smije, a što ne smije i ako je senzacija tipa padanja snijega u prosincu malo i ništa zbog tih vražjih klimatskih promjena. Uglavnom, materijala više nema nego ima, a kad je tako, onda je lako koliko i spasonosno svako toliko, dok se još može, ubaciti u sustav prilog o svinjokolji. Koje ima. A znalo je ne biti. Ali je opet ima, svim kugama, pa i onoj svinjskoj, za dišpet. Ima je, ali, po kontroliranim uvjetima.

Svinjokolje ima i to je dobro. To je toliko dobro da je evo i ministar poljoprivrede David Vlajčić opasao pregaču, zasukao rukave i pred kamerom miješa ono punjenje što će u crijevo da kobasica bude. Ima tu logike, Slavonac je ministar i pravo je da se mesa hvata, a ne da čisti lustre ribi kad obilazi ribare koji su također njegova briga. Da ribu čisti bio bi jeftin populizam, ovako nije. Jedino što nekako mlako on to miješa kao da mu se i nije baš milo zaprljati ruke, bar se tako čini dok se prilog gleda. A opet, što je za nekog mlako, možda je za drugog dokaza posvemašnje predanosti i dobre........

© Novi List