REUTERS/Denis Balibouse

Oni koji bi trebali graditi ovo društvo evo jedni drugima bulje u zaslon mobitela, onako kako to rade ljudi recimo u tramvajima

Ima nešto bonvivanski u toj navadi važnih i visokih svjetskih dužnosnika da za najveće zime odlaze u švicarski Davos. Godinama oni tako kada zahladi, ali baš pošteno, odlaze u kraj u kojem je snijega, ali baš pošteno. Nije da pritom sa sobom nose lonac pun sarmi, viša je to razina igre, ali jest da po svemu daje Svjetski gospodarski forum ni recimo tradicionalni odlazak na skijanje onih Hrvata koji skijati vole toliko da su spremni na taj gušt i svojski potrošiti. I nije pritom ni nužno da se skija, nužno je da se okine pet milijuna fotografija za društvene mreže, pa da rodbina i prijatelji znaju da se na zimovanju bilo. No, k’o što rekosmo, malo je drugačija igra taj Davos, makar da sličnu drugarsku atmosferu ima kao i kad naš svijet ode na Jahorinu. Odnosno, bila je slična atmosfera svih ovih godina i praktički sve do jučer. A onda se sve promijenilo.

Oči cijelog svijeta nekidan su bile uprte u Davos. Uši svih ljudi na kugli zemaljskoj naćulile se se do maksimuma da koja riječ ne promakne. Dobro, umirovljenice u nekom posve običnom kvartu nekog od naših gradova, baš kao i njihove kolegice u Delhiju ili portugalskom Obidosu, vjerojatno su više brinule što će skuhati familiji s onim namirnicama po akcijskim cijenama i kolike su im brojke na tlakomjeru, ali i tu su želje i pozdravi na omiljenoj radio-stanici zamijenili iskreno zabrinuti glasovi radijskih novinara koji, između ostalog, prate i vanjsku politiku. Gdje je Grenland i zašto nam ga je braniti odavno su one naučile, šalama na račun ona dva slovenska vojnika koji su ustali na ledeni branik grenlandski ruku pod ruku s europskim kolegama odavno se ne smiju, a što se Trumpa tiče i svega onog što radi da im tlak im diže sklone su pozdraviti, ako ne i citirati, onog danskog zastupnika koji je predsjedniku SAD-a poručio: »Poštovani........

© Novi List