Foto PIXSELL/BLONDET ELIOT/ABACA

Sve što imamo ide za vojsku jer se vazda branimo, a iznutra država nema za klime u javnim bolnicama pa srčani bolesnici trpe na plus 35. Europski fondovi nam kroje sudbinu, a naše je samo da odemo na paradu

Vrućine su prošli tjedan dosegle svoj vrhunac, a hrvatski premijer i predsjednik građane su počastili još jednim sukobom uz cijelu paletu uvreda i podbadanja. Plenković kao nije na vrijeme Milanovića obavijestio o Macronovom pozivu na vojnu paradu u Parizu, pa se Milanović, kao vrhovni zapovjednik, ustobočio da hrvatska vojska tamo neće ići dok on još ima priliku nešto za reći. Pritom su se uskovitlale interpretacije zakona i Ustava, koji često ispadaju neusklađeni, i koja god situacija se stvori, nađe se nekih rupa i propusta. Pravo se potom prikazuje kao relativno, rastezljivo i interpretacijama podložno, kao da ga je osmislio neki postmodernistički filozof, pa sve može i ovako i onako, ovisno tko čita i iz kojeg kuta. Ispada sve to skupa više kao »esej iz uvjeravanja« umjesto iskaza jednoznačne pravde i istine. Milanović je tako »ispao« zapovjednik samo u ratu, u miru manje, s čim se on teško miri, a ovo je protokolarna svečanost i odluku može donijeti i sam ministar.

Diskutabilno je međutim, ovisno o perspektivi, je li riječ samo o protokolu ako se radi o demonstraciji vojne moći NATO-a, dok se de facto u Europi, ne tako daleko od pariških ulica, ratuje, pa onda svaki korak svake vojske ima i simboliku koja nadilazi obime parade, mimohoda ili nekog vojnog sleta. Milanović je Plenkoviću rekao da može poslati mažoretkinje ili neka se sam obuče u uniformu i maše zastavom. Ovom je malo i neugodno jer ga je zvao francuski predsjednik, a mi ispadamo iz protokola Koalicije voljnih, ispadamo bezvoljni, što po Plenkoviću nije neka reputacija, ni preporuka, plus što ne može utjecati da bude drukčije, pa mu sve skupa lupa na........

© Novi List