menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Ekonomski Frankenstein

23 0
23.08.2026

Foto : DUŠKO JARAMAZ/PIXSELL

Mi obični građani, glasači, imamo osjećaj da ionako ni na što ne možemo utjecati. I onda dio ljudi apstinira, a dio se okreće opasnim prorocima u svom selu, koje vode nacionalizmi, ekstremizmi, ksenofobije

Monetarni korijeni političkog ekstremizma (»The Monetary Roots of Political Extremism«) naziv je članka britanske ekonomistice Ann Pettifor, objavljenog na project-syndicate.org, u kojem iznova problematizira činjenicu da je svjetski financijski sustav skrojen, ne po mjeri građana, nego bogatih kapitalista, plutokrata, koji se tako još više bogate.

Sam demokratski proces pak uopće ne zahvaća ovo područje putem javnih politika. Ono stoga postaje područje moći koja se izmiče, otima kontroli, otuđuje od naroda. Više ne služi da poveća blagostanje, već živi svoj život koji nije slučajan, niti ovisan tek o nekim autoimunim tržišnim kretanjima, kako to tumači mainstream kritika neoliberalizma. Itekako je namjeran i smišljen.

Države se odriču poluga vlasti uime nekog nadnacionalnog svjetskog poretka i institucija koje ga predstavljaju, a koje se rukovode prvenstveno privatnim interesima. To, povratno, nagriza demokraciju, jača ekstremizme i traži korjenite promjene. Pettifor je kejnezijanka koja kritizira neoliberalni pogled na novac kao robu.

U kejnezijanskom poimanju svijeta novac ne bi trebao biti neutralna tvorevina ovisna o apstraktnim ekonomskim zakonima, ali ni puki rekvizit u rukama vlasnika kapitala kojima javna vlast samo smeta. Novac je, u filozofskom smislu, društveni konstrukt, konvencija (Keynes), oko koje smo se dogovorili – mi, građani, u sklopu društvenog ugovora, da nam služi razmjeni i čuvanju vrijednosti (funkcije novca), ali i da ga »ex nihilo« (iz ničeg) ima pravo emitirati samo jedna – narodna, središnja banka.

Ona onda i upravlja tom emisijom: tiska ga pojačano ili se pak od toga suzdržava, kontrolirajući tako njegovu količinu u optjecaju, a sve radi postizanja zajedničkih društvenih ciljeva – niske inflacije, a prije svega rasta zaposlenosti.

To je kejnezijanska intervencionistička politika: protuciklička i javna. Monetarna politika bi dakle trebala biti jedna od poluga javne vlasti u kojoj se ogleda lijeva ili desna politička orijentacija.

No, kakva god bila, mora ostati u rukama naroda koji temeljem preferencija bira na demokratskim izborima, u političkom procesu.........

© Novi List