Cijene divljaju, nejednakosti rastu

Ilustracija / Snimio Sergej Drechsler

Vlada bi trebala stvoriti slične uvjete za sve, a ne još doprinositi rastu nejednakosti i dezintegraciji društva. Regulacijom, poreznom politikom i borbom protiv neopravdanog dizanja cijena mora se uvesti red na tržište

Cijene i dalje divljaju, inflacija se vraća, a Hrvatska u cijeloj Europi u tome prednjači. Imamo najskuplju hranu, građani kupuju na akcijama, a oni koji žive blizu granice svako-toliko je prelaze da bi kupovinu obavili gdje je jeftinije.

Pogotovo se dovijati moraju radnici koji žive na minimalcu, koji je rastao, ali nedovoljno da uhvati ovolike cijene osnovnih dobara. Relativno su pak najgore prošli radnici nekadašnjeg srednjeg sloja koji su ostali u limbu starih plaća i novih cijena.

To su većinom visokoobrazovani radnici u privatnom sektoru koji ne može ili ne želi pratiti rast plaća, pogotovo ne tempom koji je Vlada nametnula prije izbora, ali i dio radnika iz javnog koji je godinama bio potplaćen i tek je malo digao glavu.

Populističkim politikama vlast je izazvala distorzije u sustavu, prvo (ne)promišljeno dijeleći šakom i kapom, a bez da razmišlja o općoj ravnoteži u društvu i strukturnim, a ne samo vizibilnim promjenama.

Tako su dodatno povećane nejednakosti i jaz između plaća po sektorima, što je dodatno raspirilo nejedinstvo radništva, gdje jedni gledaju da dobiju i više, a drugi više ne mogu ne primijetiti da uz isti stupanj obrazovanja imaju plaće i po dva ili tri puta niže.

No, ni oporba ovakvu politiku uopće nije u bitnom kritizirala, niti se dubinski pozabavila problemom rasta nejednakosti i dezintegracije društva. Radnik, pogotovo ovaj iz privatnog sektora, osjeća se već pomalo kao građanin drugog reda.

No, što se ustvari dogodilo? Kada je rast cijena vani krenuo, nakon pandemije i ostalih nedaća koje su uslijedile, bilo je jasno da je vrijeme stabilnih cijena iza nas. Kada rastu cijene, krenu ih loviti plaće, a kako su išli izbori, koji utječu na rast mase plaća i onda kada uvjeti nisu inflatorni, a kamoli kad jesu, poklopili su se politički interesi i prirodna želja sindikata da članstvu donese bolje........

© Novi List