Jel' vidio neko Kupidona ovih dana? Nije? Ko zna gdje li je sada kada nam najviše treba. Možda je potrošio sve ljubavne strelice? A svijetu nedostaje baš puno ljubavi.
Garantujem da nema pojma da je bilo Valentinovo. Možda sjedi u ćošku kao i ja i čeka da prođu i Valentinovo i 8. mart. Ne, nisam ja nikakva mrziteljka ovih praznika, samo nemam prema njima nikakvu emociju. Pretvorili su se u svoju potpunu suprotnost. I ne sviđa mi se to.
Ali mačke su na krovovima, februar je. Vole se. Nemaju pojma da je Valentinovo.
A ja po kući tražim flaster. Ne, ne za usta. Ne mogu ja ovo da prećutim. Džaba.
Flaster mi treba da ga zalijepim preko ovog mog malog crvenog srca, istetoviranog na članku desne ruke. Neka moje srculence malo odmori jer grad je prepun srca u izlozima dok crveni srcasti baloni lebde iznad naših glava, a crvene ruže su već danima u cvjećarama skuplje od ruža ostalih boja. A čini mi se, ljubavi nikad manje, pa samo čekam da prođu i Valentinovo i 8. mart. I tako, evo me u međuprostoru, k'o Kupidon bez strelica.
Da se odmah razumijemo, ja sam za slavljeničke slobode, svi neka slave šta god žele! I onda će uvijek biti neko slavlje, malo ili veliko nije važno, slavlje je slavlje. Nek' sreća pršti! Ali neka ništa ne bude obavezno i pod moranje. I manite se mene ovim praznicima.
Za Valentinovo sam od Žmu samo prve godine ljubavi dobila veliki buket crvenih ruža, iako sam mu, čim smo se počeli........