Vrti mi se u glavi, od svega. Ove godine ostrašćeno evrovizijsko ludilo je dostiglo neslućene visine, u kući mi je počelo krečenje, a ja pišem na koljenima na kauču i to u zadnji čas.
Vani pljušti kiša, a u mojoj glavi sve tutnji od prehlade. Izgleda da ovih dana živim film B produkcije.
Najradije bih kao jedan prijatelj mojih roditelja otišla u hotel dok sve ne bude gotovo. Ali ne smijem ništa reći jer je stvar sa krečenjem vrlo bitna. Kad mi je Žmu saopštio da krečenje počinje, nisam rekla ni riječ. Šta ću kad su se moji sunčano žuti zidovi baš začadili. Da nije danas trenutak, nije. Ali da budem poštena, meni nikad nije trenutak za krečenje.
Svakog maja sjednem sa punom zdjelom jagoda umjesto kokica da gledam Evroviziju. I baš se zabavljam, pogotovo ako Žmu sjedi pored mene i komentariše nastupe izvođača dok ja jedem jagode, smijem se i slušam lake note.
Sada sam sama gledala i ne pretjerano pažljivo. Ali vidjela sam više nego dovoljno. Ovog maja su jagode bile baš slatke, a najlakše note su postale preteške teme. Jagode........