We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Zašto izraelski pisci mogu, a mi ne možemo pisati o zločinima naših dečki

2 0 0
13.10.2019

Događaj je tipičan ne samo za izraelsko-palestinsku zajedničku povijest, nego i za emocionalno i moralno-intelektualno bivanje svakoga tamošnjeg građanina: Arapi ubijaju trojicu židovskih dječaka, nakon čega izbijaju masovne demonstracije, s izlivima sirovog i surovog rasizma, a premijer Netanjahu daje izjavu tako karakterističnu za nacionalističke, ekstremno desne i neprosvijećene vladare Europe i Svijeta: “Dubok i širok moralni ponor dijeli nas od naših neprijatelja”, sugerirajući tu istinu nad istinama da Židov nikada ne bi mogao učiniti arapskom djetetu ono što su Arapi učinili našim dječacima.

Ne proteče, međutim, ni dan od sprovoda, kad netko ote i živa spali arapskog dječaka. I tako započe priča, jedna od mnogi koje su se po istom životno-dramaturškom obrascu odvile i koje će se se i dalje odvijati, obrazujući kulturni, nacionalni i civilizacijski identitet naraštaja Izraelaca i Palestinaca. Te priče, međutim, ne samo da određuju i nas, jer smo ljudi, nego kroz cijelo dvadeseto stoljeće, a danas još više i sve više, određuju Hrvate, Srbe, Bošnjake, Albance, Makedonce, i ostale Balkance, koji svoje kulturne i nacionalne identitete formiraju na mržnji prema najbližim susjedima, uglavnom onima koji ih ometaju u proširenju posjeda i zapišavanju granica vlastite duhovnosti.

Možemo li zamisliti hrvatsku (srpsku, bošnjačku…) priču o tome kako su njihovi ubili tri naša dječaka, da bi zatim jedan naš - nikako mi svi! - ubio jednog njihovog. Kako da ne, ta bi priča insistirala na moralnoj ravnoteži između zle manjine i pojedinačne osvete jednoga manjinca, kao i na tome da je njihovo zlo usustavljeno u njihov nacionalni projekt, dok je naše zlo incidentno. Oni su “udruženi zločinački poduhvat”, a taj jedan naš, on je “budala”. Eto, na tim bi osnovama bila zasnovana hrvatska priča na ovako koncipiranom zločinu. A takva bi bila i srpska, bošnjačka, albanska…

Možeš im obećati i Oskara, i Nobelovu nagradu za književnost, ali oni ne umiju drukčije ispričati priču, ne umiju drukčije razumijevati sebe i svijet oko sebe. Nema u Hrvatskoj pisaca ni scenarista, nema redatelja, koji bi se odvažili krenuti od temeljne dramaturške i moralne........

© Jutarnji List