We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

PIŠE MILJENKO JERGOVIĆ Danas je 30 godina od smrti Danila Kiša i svijet je sve sličniji njegovoj prozi

3 0 0
15.10.2019

Danas je utorak 15. listopada 2019, Svjetski je dan seoskih žena i Međunarodni dan pranja ruku. Ne sjećam se gdje sam bio i što sam radio prošlog utorka, ali pamtim, skoro sat po sat, što mi se događalo, u čemu sam sudjelovao, kako su izgledale sitne okolnosti svakodnevice 15. listopada, prije trideset godina. Jedan je to od onih dana u životu, možda ih je desetak-petnaest, koje smo upamtili i na koje se, zapravo, svodi cijeli naš život. A upamtili smo ih jer se svakoga od tih dana dogodio nešto što nam je odredilo život. Fragmenti tih odrednica, koji označavaju po jedan od tih desetak-petnaest dana, čine životni mozaik i najprecizniji čovjekov autoportret. Ako bih ikad pisao autobiogafiju, a neću to učiniti, nisam Zlatan Ibrahimović ni Arthur Rubinstein, bila bi sačinjena od poglavlja o upamćenim danima i o događajima po kojim ih pamtim.

Dana 15. listopada 1989. bila je nedjelja, umro je Danilo Kiš. U predinternetskoj eri o važnim smo se vijestima informirali preko radija ili na ulici, u kavani, u prolazu. Da je umro Danilo Kiš čuo sam od poznanika, scenografa u Narodnom pozorištu, kod tramvajskog stajališta od Narodne banke, u Titovoj ulici, u Sarajevu. Pamtim što sam imao na sebi, kako je vonjao zrak, na koju sam se stranu okrenuo i što sam prvo vidio. O razlozima zašto je to tako nema smisla govoriti. Objašnjenja su obično kriva.

Članke i tekstove koji će izlaziti od utorka 17. listopada 1989. sam pozaboravljao. Ne sjećam se nijednog, ali znam da ih je bilo mnogo, novinska scena bila je bogata i ozbiljna, nije bilo novina koje ne bi izvijestile o smrti poznatog pisca. Trebalo bi jednom zaći u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, gdje su, nadam se, žive novine iz onoga doba, pa provjeriti što su tih dana objavljivale hrvatske novine, što je tog utorka izašlo u Danasu, što je u petak objavljeno u Startu, kako je Kiša ispratio Vjesnik, što je pisalo Oko… Sve sam to davno jednom pročitao i sve je to, vjerujem, u određenom obliku i na neki tajnovit način pohranjeno u mojoj glavi, u nekoj vrlo prostranoj dvorani, sa stropom od zvjezdanog noćnog neba, tamo u zatiljku, iza prostora svijesti i sjećanja, gdje je sve što sam ikad, makar i na trenutak, znao i pamtio.

Podsjećanje bi, vjerujem, pored mnoštva........

© Jutarnji List