We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

JURICA PAVIČIĆ Mislili smo da smo postali normalna zemlja, a u normalnoj zemlji i sudovi su normalni, pa ubojice bivaju kažnjeni. Krivo smo mislili.

3 0 0
12.10.2019

Samo par mjeseci nakon završetka Drugog svjetskog rata, njemački režiser Wolfgang Staudte snimio je film čiji naslov sveudilj citiraju oni koji ga nisu gledali. Naslov tog filma bio je “Ubojice među nama”.

Junak Staudteova filma je povratnik iz logora, nacistička žrtva koja shvati da je jedan od civila iz njegove blizine zapravo ratni krvnik - krvnik koji je činio što je činio, no nakon svega i dalje živi solidnim, mirnodopskim životom kao nezamjetni civil.

Taj motiv - motiv “ubojice među nama” - recikliran je u međuvremenu u bezbroj knjiga, drama i filmova. Tim se motivom bavi i holivudski “Maratonac”, i čileanski tekst “Smrt i djevojka” Ariela Dorfmana. Stoput ga je eksploatirala politička publicistika, a još češće, nažalost, loša politika. Ako se traži primjer, ne treba ići dalje od vukovarskog načelnika Ivana Penave.

Umjesto da svoj mandat troši na razvojne vizije, zapošljavanje i kulturni napredak, gradonačelnik tog siromašnog grada s ozbiljnim problemima potrošio je lavovski dio mandata na gostovanja po projekcijama filmova i organiziranje mitinga. Vukovarske žrtve koje nisu dočekale sudsku zadovoljštinu koristio je i koristi kao afektivno gorivo za političku mobilizaciju.

Ali - to ne bi mogao raditi da ne postoji frustracija. A ta frustracija proizlazi iz nerazriješenih ratnih zlodjela. Ta frustracija proizlazi iz činjenice da u Hrvatskoj postoje deseci masovnih ratnih zločina bez sudskog pravorijeka, iz činjenice da se cijela sudska krivnja za (recimo) Škabrnju svela na jednu medicinsku sestru. Kad “slučajna država” (ili više njih) podmetu pod tepih ratni zločin - BILO KOJI ratni zločin - on im se vrati natrag u facu kao ružna i loša politika.

Upiranje prstom u “ubojice među nama” može, ukratko, biti čin žudnje za pravdom, ali i čin odbojne političke manipulacije. Pa dobro: kako ćemo točno znati kad je jedno, a kad je drugo? Zapravo, lakše nego što se čini. Tako što ćemo onog koji upozorava na ubojice među nama suočiti s ubojicama. Ali - ne njihovima, nego - “našima”.

Recimo, s ubojicama iz sela Grubori.

Recimo, s ubojicama koji su 25. kolovoza 1995. u zaseoku Grubori pokraj Knina ubili šestero vremešnih srpskih civila. Ubojicama koji su se tog dana dovezli u taj zaselak na ličko-dalmatinskoj granici provodeći operaciju sigurnosnog čišćenja uoči prolaska “Vlaka slobode” kojim........

© Jutarnji List