Kolumna Dragutina Matanovića: Crna Gora – od dva oka do dva slova u glavi |
Kolumna Dragutina Matanovića o Crnoj Gori.
Crnogorska nacija nije prirodno nastala – ona je veštački projekat. Nije se izgradila kroz istorijski proces u kome se jedna zajednica tokom vekova samoosvešćuje, kulturno oblikuje i politički artikuliše, nego je posledica državnog i ideološkog inženjeringa. Taj proces je ubrzavan kad god je bilo potrebno da se srpski korpus razbije, da se srpsko istorijsko pamćenje amputira i na njegovim ostacima podigne nešto novo, poželjno i Zapadu lako za upravljanje.
Najveća podvala u tom „nastanku“ nije tvrdnja da Crnogorci nisu Srbi već insistiranje na odricanju od sopstvenog porekla. Svesno se gradi slika da srpstvo u Crnoj Gori nije dokazani temelj državnosti, kulture i duhovnosti. Da se ono što je bilo normalno proglasi devijacijom, a izuzetak – pravilom.
U 20. veku je počela sistematska proizvodnja novog crnogorskog identiteta. Jedan od prvih ideologa bio je Sekula Drljević, koga danas u Podgorici uzdižu kao „vizionara“, iako je politički simbol antisrpskog projekta. Drljević je tokom Drugog svetskog rata, u saradnji sa okupatorom, radikalizovao taj narativ do otvorenog neprijateljstva prema srpskom identitetu i pravoslavlju. On otvara put Crne Gore od srpske Sparte do antisrpskog bastiona.
Milovan Đilas, tada mladi komunista, započinje svoju političku karijeru sa istim ciljem kao i Drljević – Crnogorci nisu Srbi. Đilasov otac je odbio da prihvati rasparčavanje srpstva: „Ako Crnogorci nisu Srbi, onda Srba nema.“
Komunisti su nakon 1945. imali jasan politički cilj – slabljenje srpskog faktora unutar Jugoslavije. Srbija je, po njihovom shvatanju, bila „prevelika“ i „previše istorijski utemeljena“. Bilo je neophodno podeliti Srbe na one u Srbiji, one u Bosni,........