Kolumna Emila Labudovića: A Vučić neće doći? Zar??? |
Pozvali su ga jer su znali da neće doći. Znali su, jer znaju njega.
Znali su, jer znaju stotinu i jedan razlog zbog kojih ne bi došao ni da zlatne kočije pošalju po njega. Znali su i samo su ga pozvali u pokušaju da speru taloge srama sa sopstvenog obraza, jer njegov su znali. A njegov obraz je nalagao da ne dođe. Pogotovo ne na taj dan. Jer, kad bi došao toga dana, "pljunuo" bi, kako to on reče, na sve one smicalice, bljuvotine i političke zločine koje je "pozivar" decenijama činio i čini "pozvanome".
A da dođe, kao što neće, bilo bi im to pokriće za sve učinjeno. A pošto neće doći, što je sigurnije nego što je sigurno koliko je "vječna", "pozivar" je, iz ugla svoje podmuklosti, opet na "dobitku". Jer, reći će: pozvali smo ga, onako prijateljski, a on je, kao što ga je Bog dao, još jednom posvjedočio da je otvoreni neprijatelj Crne Gore, njenog transevropskog i transatlanskog puta.
A to je, da se ne lažemo, glavna duševna hrana i politička artiljerija "pozivara", svih ovih dana i godina, u "odbrani državnog suvereniteta države.
Hrvati se, naravno, ne računaju. Reći će: mi smo ga zvali, uprkos činjenici da smo među prvima priznali teritirijalno i političko komadanje njegove države; da ni riječ i nigdje nijesmo digli glas protiv Kurtijeve fašističke tiranije nad našom braćom i našim državljanima na KiM; da smo, prvi put u istoriji odnosa dvije države protjerali srpskog ambasadora, koji je,........