We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Sindikati postaju povijesni pojam, zaposleni privilegirani sloj društva, a nezaposlenost najveći problem

2 1 0
09.04.2021

Stanje u Lijepoj Našoj, kao i na globalnoj razini, sve je tmurnije pa su ocjene stanja i budućnosti sve crnje. Tu sam ocjenu dao prije ove pogubne depresije izazvane koronavirusom. S ekonomskim krizama nekako smo se borili, s ovom depresijom smo nemoćni. Obrazloženja “što nam je činiti” često su kontradiktorna, što je nužno iznjedrilo različite teorije urote. Društvene mreže omogućuju nam, kontroliranu i manipuliranu, komunikaciju koja samo prikriva kako pojedinac postaje sve usamljeniji i bespomoćniji. Alijenacija zbog svemoći kapitala kao riječ se koristi sve manje među ekonomistima i dobiva svoje dramatične obrise koji plaše. Ovih blagdanskih dana problemi koje generira kriza temeljena na kapital odnosu, uključujući otuđenje čovjeka od čovjeka, posebno djeluju zastrašujuće. Darvinizam koji je u primjeni cjelokupnog društvenog sustava ne samo da je okrutan, on bi mogao, ako izostane razum, što nije nezamislivo, postati poguban, kako za ljudsku vrstu, tako i za majku Zemlju. Teško je razumjeti da cjepivo nije dostupno čovjeku, već novac određuje tko će se cijepiti, a tko neće. Podjela na bogate i siromašne, možemo svjedočiti u EU-u koji stalno ističe kako su sve članice jednake i kako je EU zajednica ravnopravnih država.

Učinci u jedinici vremena se povećavaju. Kažu da je danas prosječna “brzina” vremena deset puta veća nego početkom dvadesetog stoljeća. Ne znam je li to doista tako, ali za mene nema spora da se život dinamizira i dramatizira te da je protok vremena ne samo nelinearan nego i progresivan. Pogledajmo samo transport koji je toliko zaslužan za zbližavanje i, nažalost, suprotstavljanje ljudi. Na kraju desetog stoljeća jedra (ali ne i kormilo) i veslači bili su brodovima jedino pogonsko sredstvo. Robovi su cijeli svoj život provodili na brodovima – veslajući. Isto je bilo u Perziji, antičkoj Grčkoj i carskom Rimu. Cestovni promet bio je bolji jer su rimske ceste bile superiornije putovima s kraja desetog stoljeća. Poljoprivreda je uz, nastupajuće obrtništvo, bila temeljna djelatnost u Europi. Trgovi i na njima uspostava redovnog trgovanja (u slavu svetaca – sic!) bili su tek u zametku.

Što se danas svakodnevno događa vidimo oko sebe. Ono što je bitno nalazi se u činjenici da je čovjek “ovladao” prirodom i napustio Zemlju, zasad, tek kao avanturu, ali je tim činom pokazao što je sve moguće učiniti kada njegovu znatiželju racionalizira ljudski um. Štoviše, čovjek je tehnički spreman za osvajanje Marsa i tek su financijska sredstva ograničenje zbog kojeg Mars već nije osvojen. Nije utopija da će čovjek u idućih dvadesetak godina ekonomski eksploatirati Mjesec.
U isto vrijeme, na Zemlji ima ljudi koji još žive na prijelazu iz desetog u jedanaesto stoljeće. Raspon na relaciji razvijeni – nerazvijeni se, nažalost, povećava, i to ne samo među zemljama nego i u svakoj od zemalja.
Dinamiziraju se, jasno, i opasnosti. Možda čak i brže nego blagodati koje uživamo. Sve je teže kontrolirati znanstvena dostignuća iz područja prirodnih znanosti. Koliko možemo vjerovati ponuđenom cjepivu kako bi se kontrolirale posljedice koronavirusa? Na temelju novih spoznaja otkrivaju se nova rješenja koja bi trebala biti u funkciji napretka života čovjeka kao socijalnog bića – a više ih nije moguće kontrolirati jer nam to ne dopušta kapital odnos. Sukobili smo se s prirodom i danas je mijenjamo, destruiramo i postajemo sami sebi glavni neprijatelj. Postaje sporno jesmo li tekuće procese destrukcije u stanju zaustaviti. Ponašanja kojih smo svjedoci pokazuju da se proces destrukcija dramatično dinamizira. Tko zna što nam donosi sutra u doslovnom smislu riječi.
U socijalnom pogledu na prijelazu u treće tisućljeće borba za profit i globalnu prevlast toliko je zaokupila čovječanstvo, posebno najrazvijenije zemlje (dodajmo Kinu), da se na socijalno raslojavanje i ugroženost nemoćnih, bolesnih, hendikepiranih i drugih više nitko i ne osvrće osim kada treba demonstrirati “socijalnu osjetljivost” kapital odnosa kako bi se on samo opravdao. Svatko se bori za sebe, bez obzira na to je li riječ o pojedincu, državi ili kulturi, a rizik se istovremeno dodatno individualizira. Funkcija države je u razvijenom svijetu da dodatno pomogne razvoj svoje nacionalne ekonomije; funkcija države u nerazvijenim zemljama je da slušaju i ostvaruju želje razvijenih. Tako je uspostavljena relacija ovisnosti. Što su nerazvijenije zemlje poslušnije, to bolje za njih (što je samo privid). Sve se to događa pod parolom demokracije i slobode; štoviše, takvo se stanje proglašava ciljem kojemu valja bezuvjetno težiti. Pritom se ne objašnjava što znači ta ista demokratizacija i sloboda za obespravljene kojih je svakim danom sve više; po nekima polovica čovječanstva, po drugima dvije trećine. Međutim, zavaravaju se političke elite razvijenih zemalja da je moguće održati status quo. Kapital odnos i njih rastače te one postaju tek “policajac” kako bi omogućio njegovu daljnju destrukciju. Kao primjer, svjedočimo migracijama obespravljenih koji, dolazeći u........

© Dnevno


Get it on Google Play